Koliko cijenimo sebe toliko će nas cijeniti drugi. Ova izlizana izreka ne mora da bude sasvim tačna, jer šta raditi u slučaju kad ja počnem da preispitujem drugoga otkuda on ima toliko visoko mišljenje o meni. ''Sigurno nije dobar'' - rekao bih. Naravno, psihički bolesnik ne može da zna da sa njim nešto nije u redu. Bolestan je neko drugi. OK. Pazi sad. Prije neku godinu sviraju Tito i Tarantula u Roku, a komentar dobrog dijela sugrađana (koje to uopšte i zanima) bio je ''da oni nešto valjaju ne bi ni dolazili ovdje'', ''sigurno nije prava postava'', ''oni su jadniji nego mi, kad su došli ovdje da zarade kintu'', ''penzioneri'', ''njihovo vrijeme je prošlo'', ''izbacili jednu ili dvije pjesme i misle da su uhvatili B. za j...''. Kako je bilo krenulo, čudo što nije došlo do fizičkog razračunavanja sa Titom zbog toga što se usudio doći u grad u koji ne dolazi niko. Ako je već došao znači da se tu krije neki razlog, običnom narodu nepojmljiv, ali ipak stvaran. (''I naravno da nije pravi... mislim Tito. Onaj je u Londonu i igra za Čelsi!'' - dobaci neko iz 'Betoven Sebastijan List' kladionice.)
Ista stvar je s pivom. Dosta ljudi je spremno da se zakune kako je Nektar dobar, ali samo za nas. ''Ipak se ne može mjeriti sa pivarama u okruženju.'' ''Meni je dobro Ožujsko''. Što jest, jest, zakon je'', ''Karlovačko je najbolje, reko mi stari da je bilo dobro i u velikoj Jugi'', ''Lav je čudan, nije ko nijedno naše pivo, mora da je to dobro'', ''Jelenka pijem, ne znam zašto, ali ga svi piju''. ''Laško je najbolje pivo u bivšoj Jugoslaviji'', ''Sarajevsko je odvajkada bilo poznato kao najbolje zbog dobre vode''. Naravno, i ja sam vjerovatno izgovorio neku od ovih rečenica (ako ne i sve, osim dvije posljednje), sve dok mi jednog dana jedan Nijemac na privremenom radu u Balkanlendu nije rekao kako mu se sviđa Nektar.
JA: Nektar?
ON: Šta?
JA: Nektar ti je dobar?
ON: Dobro pivo.
JA: Dobro?
ON: Šta?
JA: Nektar?
ON: Ja, ja, dobro pivo.
Tada sam progledao. Činjenica je da na prostoru bivše Jugoslavije ne postoji kvalitetno pivo. Uglavnom se radi o sličnim recepturama koje daju prosječan proizvod, koji se prodaje kao nešto izuzetno. ''Muškarci znaju zašto''. Malo sutra! U takvoj konkurenciji, koja nemilice troši na reklame, Nektar je kvalitetom možda i bolji od svojih bogatih rođaka:
http://beeradvocate.com/beer/profile/16331/43104
Prosječna ocjena od 2,98/5 koju je dobio Nektar na sajtu Beer Advocate, uopšte nije loša, ako se pogledaju rezultati recenzija njegovih konkurenata. Recenzije su uglavnom radili stranci, ne računajući jednog ''kritičara'' sa ovih prostora, koji je Sarajevskom i Tuzlanskom pivu dao skoro najveću ocjenu, a Nektaru 1,1.
Mnogi od ovih recenzenata su kupili Nektar u svojim državama, neki su ga popili u zemlji porijekla, zainteresovali se za istorijat Pivare, grad. To nešto znači, bez obzira na to kakvu je ko ocjenu dao. Znači kad neko napiše da je, pored svih nedostataka, Nektar jedno od boljih balkanskih piva. Ovdje treba uživati u prosjeku i pokušati nadmašiti konkurenciju. Očigledno je to izvodljivo. Mislim, i mi kljuse za trku imamo.
Нема коментара:
Постави коментар